Igre, Kuda sa decom

Izlet za svačiji ukus

Često smo u dilemi kuda ići sa decom, da nije predaleko, da nije preskupo i da se svima sviđa. E pa evo jednog predloga koji će zadovoljiti različite ukuse. Nama je ova ruta bila usput jer smo išli u Soko banju da se penjemo na Rtanj, pa smo smislili kako da ispunimo put, a ne samo da se “teleportujemo” autoputem.

Prva stanica: Svilajnac i Prirodnjački centar (www.prirodnjackicentar.rs)

Zaista vredi videti. Nije mnogo veliko ali je urađeno svetski. Videćete prikaze o nastanku sveta, života na zemlji, neke pojedinosti koje su zaista interesantne deci (kada se pomene Supermen svi otvore oči). Razni minerali i meteori, kosti dinosaurusa. A posebno je interesantan prikaz životinjskog sveta u Srbiji. A u dvorištu Vas čeka Dino park, lepo uređen, opet ne mnogo velik. U sredini se nalazi vulkan a u njemu svet informacija o vulkanima, njihovom nastanku, aktivnosti i slično. Tu je i prodavnica sa suvenirima, kafić i igraonica za decu. Prirodnjački muzej i dino park! Stvarno za svakog po nešto!

Druga stanica: Park maketa, Despotovac (www.parkmaketa.com)

IMG-0034

Ovo je zaista usput ako idete od Svilajnca do Resavske pećine kao što smo mi išli, pa šteta da se propusti. U pitanju je parkić sa maketama manastira i crkava. Ja se zaista ne doznam puno u ove građevine i versku tematiku uopšte ali mi je bilo zabavno baš zato što je sve na jednom mestu sa osnovnim informacijama. Napravili su i prikaz starih kuća, pa je sve uređeno nekako “starinski”. Deci je takođe zanimljivo da vide umanjen svet, pa se prave da su džinovi 🙂

Treća stanica: Resavska pećina (www.resavskapecina.rs)

IMG-0069

Resavska pećina je zaista posebna, a naročito za decu. Obilasci su isključivo sa vodičem. Put kroz dvorane je osvetljen, ali je potreban dodatan oprez zbog vlage koja čini pod klizavim. Vodič je tu da Vam odgovori na sva pitanja. Potrebno je biti dobro obučen, jer je u pećini hladno. Za poseban doživljaj predlažem da zapevate u pećini ili nagovorite nekog iz društva (bilo bi dobro da zna da peva, ne toliko zbog posetilaca već zbog slepih miševa ;)).

Četvrta stanica: Lisine – Veliki Buk

Kada ste kod Resavske pećine šteta bi bilo da ne obiđete i Lisine – vodopad Veliki Buk. Priroda oko vodopada je nestvarna. Bujna vegetacija skriva vodopad ali ako pratite zvuk vode i kratku drvenu stazicu ubrzo će Vas poprskati voda Velikog Buka. Oko samog vodopada ima nekoliko restorana, jedan, koji se nama svideo, je malo dalje iznad vodopada. Potočići mame decu da bacaju kamenčiće, a gusta jarko zelena trava da se po njoj valjaju. Svi će zaista uživati u ovom izletu.

Standard
Razmišljanja, Vaspitanje

Da li dete mora da deli?

Živimo u svetu gde se sve više vrednuje individualizam. Moderna je veština i skup kurs “life coach”-eva naučiti da kažeš NE, staviti svoje potrebe ispred potreba drugih, biti odgovoran za svoju sreću i uspeh u životu. Sa druge strane, divimo se primerima gde ljudi pomažu jedni drugima, stavljaju potrebe drugih ispred svojih.

deljenje

Kako se život sastoji od vrlo individualnih i krajnje intimnih trenutaka pa do onih javnih, kada sarađujemo sa drugima i mi odrasli često nismo sigurni da li smo odabrali pravi put. Da li je ovo što radim baš moja želja ili me nosi “psiholigija gomile”. U tako komplikovanim odnosima kako vaspitavati dete, a ne pogrešiti? Da ne bude suviše individualista pa postane samoživ i sebičan, da poštuje druge, pomaže svima i zna da deli, a da opet misli svojom glavom, da zna da se zauzme za sebe.

Prvi test vaspitanja, kada je u pitanju socijalizacija deteta je upravo deljenje igračaka. Iako će većina roditelja reći da vaspitavaju svoje dete tako da treba da deli igračke, neki ipak ovo pravilo ne sprovode baš doslovno.

Nije presudno za razvoj sebičluka da li je danas Vaš mališan podelio baš tu igračku sa baš tim detetom u parku, već je bitno da li gajite kulturu deljenja. Ako dete odrasta u sredini gde je deljenje normalna pojava i samo će usvojiti takvo ponašanje (ali možda ne sa godinu, dve, tri… već kasnije u životu). Ali ako govorite da je lepo da se deli, a onda negativno komentarišete nekoga sa kim ste nešto podelili i kako taj neko ne bi uzvratio istom merom – onda cela priča pada u vodu.

Ima naravno i situacija kada je ok biti sebičan. Kada je Vaše zdravje u pitanju, na primer. Tako da, kao i u svemu ostalom, treba naći balans.

Dakle, dete moje, budi sebičan kada donosiš važne životne odluke, budi sebičan sa svojim vremenom, zdravljem i sa svojim osećanjima. Brini o sebi – to nije sebično! Ali budi darežnjiv sa nežnošću, razumevanjem, deli materijalno, deli osmeh. I da, deli igračke.

Standard
Razmišljanja, Vaspitanje

Sa decom u kupovini

Ulazim u Maxi. Ne mogu da ne vidim poglede koji se pitaju: “Gde je ova krenula?” – Pa u kupovinu, baš kao i Vi! Šta Vas je zbunilo, moje troje dece koje idu samnom?

Deo ljudi me sažaljeva: “Vidi je mukica nema kome da ostavi decu pa ih SVE vuče sa sobom (ovo SVE je namerno velikim slovima jer im bode oči što ih imam troje). Deo misli da sam nepristojna jer stavljam jedno dete u kolica (bukvalno u kolica kao da sam ga sa police skinula i da ću ga platiti na kasi), drugo u sedište (prednji deo na kolicima za kupovinu koji je predviđen za decu), a treće mi pomaže (meri voće i povrće, donosi stvari u kolica), dok deo publike već prevrće očima predviđajući srušenu robu sa polica, plač i viku (što svakako nije isključeno).

shopping-cart-1275480_1920

Nije da ja nekada ne bih radije u kupovinu išla sama, pa polako natenane, ali sa decom je svakako zanimljivije. I teže i lepše, kao i sve sa decom. Kao kada bi me pitali da li bih išla na more sa mužem, bez dece? Ne mislim da sam loša mama što bih odgovorila potvrdno. Ali znam da bi mi posle dva dana užasno nedostajali. Jer oni su deo ekipe i ni jedno iskustvo nije potpuno bez njih. No vratimo se u Maxi…

Deca imaju pravo da idu u kupovinu sa Vama. Žalite se kako ne znaju da se ponašaju u prodavnici, sve diraju, nemogući su… pa naravno, zato što su deca! Kako ste mislili da nauče da se ponašaju u prodavnici ako ih nikada tamo niste ni odveli. Dakle, moraju da vežbaju!

Zato dragi sugrađani, mame i njihova deca su tu, pored Vas, ravnopravni članovi društva. Ne samo u parku, nego i u prodavnici, pošti, na autobuskoj stanici, u restoranu i kafiću. Niko mene nije pitao da li ja želim Vas u blizini, pa Vas “trpim”. Da li znate da i odrasli mogu da budu glasni, nametljivi i nepristojni?

Pa tako sledeći put kada vidite mamu (ili tatu) sa decom, ako joj treba pomoć – pridrži joj vrata da progura kolica, na primer, ili je pusti preko reda ako ti deluje da su se deca već unervozila, a ako ona narušava mir tvog savršenog sveta, okreni se i nastavi dalje. I ja ću uraditi isto kada sretnem tebe.

Standard
Igre

Farbanje prstima

Često se desi da je kišni dan i da smo “zaglavljeni” u kući. Evo jedne ideje kako da unesete malo boje i u takve dane. Deca vole da se brljaju, a crtanje prstima je dobar spoj brljanja i kreativnosti. Kada su mali, klinci ne umeju da drže četkice za bojenje (mada im svakako možete ponuditi da probaju) ali lice će im se ozariti kada shvate da im dozvoljavate da umoče prste u boju! 🙂

20170419_113813

Šta je potrebno:

  • starija, kućna odeća i za vas i za dete,
  • stolica za hranjenje ili neko drugo mesto lako za brisanje,
  • papir i boje, netoksične (ali svakako gledajte da ih dete ne stavlja u usta i budite spremni na farbanje kose, lica…),
  • vlažne i suve maramice za brisanje.

Oprez!

Postoji opasnost da će se ova igra završiti u suzama, jer se možda Vaše dete neće složiti sa Vama da je igra gotova 🙂

Standard
Razmišljanja

Treće dete

Dosta je buke oko peticije da roditelji troje dece dobijaju pomoć države. Iako smo skloni da stvari posmatramo samo iz svog ugla, ovde treba pogledati stvari iz ugla države. Činjenica je da se rađa sve manje dece. Ovo je nešto što normalu državu treba da zabrine, pa recimo da je zabrinulo i našu. Šta je rešenje ovog problema? Treće dete.

Država treba da smisli kako da podstakne roditelje da imaju troje dece. Ovo znači da primarnu ciljnu grupu čine roditelji sa dvoje dece. To ne znači da država ne treba da radi na poboljšanju opštih uslova kao što su smanjenje nezaposlenosti, bolji zdravstveni sistem, besplatno školovanje, podrška roditeljstvu i slične stvari koje posredno doprinose povećanju nataliteta.

troje-2Šta kažu roditelji – zašto ne troje dece. Neki ne žele i to je ok, toliko su planirali. Često čujem: jedva i sa ovo dvoje izlazim na kraj… tri godine nisam spavala… nemam više volje da ponovo menjam pelene… već smo stariji i slično. I to je ok. Ne treba nikome da pravdate svoju odluku. Ovo ne znači da ste manje mama ili tata od onih koji imaju troje dece. Takođe ne znači da država ne treba da Vam pomaže i za to dvoje, ali za rešavanje problema nataliteta Vi više niste primarna ciljna grupa. Ovo ne treba da Vas ljuti, to je vaša odluka. Ovde, naravno, isključujem parove koji imaju poteškoća da zatrudne, to je neka druga priča i država tu nudi pomoć.

Ipak, na žalost, ima dosta onih koji kažu da bi voleli troje, ali se ne usuđuju zbog materijalne situacije. Tu već država može nešto da uradi. Predlog da se materijalno podrže roditelji sa troje dece dok treće ne napuni 18 godina je po meni dosta dobar. Ovo bi za neke mogla da bude kap koja bi prelila čašu kada je odluka da imaju troje dece u pitanju. Kada razmislite o svim aspektima u životu jednog deteta u krugu porodice, ako ima dovoljno, ljubavi, volje i mesta za krevet na sprat, saznanje da nećete morati da brinete o plaćanju obuće, knjiga i vanškolskih aktivnosti može da bude presudno.

Toliko je negativnih komentara na ovu temu da se zapitam u kakvom društvu živim. Nije ova inicijativa napad na samohrane majke, niko ne spori da je njima potrebna pomoć, ali ovde pričamo o tome da država ima problem sa natalitetom. Ne radi se ovde o dokonim ženama koje bi da ne rade, a primaju pare, problem nezaposlenosti je druga priča i želim da verujem da država radi i na tom problemu. Ovde pričamo samo o tome da država ima problem sa natalitetom. Sve ostalo je zamena teza.

Ja sam svoju decu radjala iz ljubavi. Svima želim da imaju baš onoliko dece koliko su želeli. Ne očekujem pomoć države, jer svi živimo u istoj siromašnoj Srbiji i većini je teško. Ali smatram da država treba da pomogne, ne zbog mene, nego zbog sebe!

Tako bi bar uradila neka odgovorna država…

Standard
Razmišljanja

Počinje škola

Ko nije imao đaka prvaka ne zna šta je prvi septembar  🙂

board-1500370_1920.jpg

Pre leta smo se upisali, a onda celo leto zamišljali kako će to da izgleda. Još 15 dana, još 10 dana… Prikupljamo školske stvari: ranac, pernica, gumica, a svaka nova stvar donosi po jedno pitanje: kakva će biti učiteljica, sa kim će sedeti u klupi, šta ću mu pakovati za užinu?

I došao je taj prvi septembar. Priredba i prozivka. Uzbuđenje i napetost kao u Hari Poteru kada je “kapa za razvrstavanje” odredila da Hari ide u kuću Grifindor! A šta da je bilo drugačije…

Naravno, mnogi roditelji su već urgirali i izabrali učiteljicu i drugare. Stav da naše dete prepustimo sudbini ujedno mi je ulivao i mir i strah. Ime po ime, kao večnost. Prebrojavaš decu i preispituješ svoje želje, nadanja, razmišljanja… I da li je zaista bitno sa kim će ići u razred?

Iz mog ličnog iskustva jeste bitno. Moje drugarice iz osnovne škole su obeležile moj život. Kroz dobro i loše uvek smo tu jedna za drugu. Vreme prolazi, novi ljudi ulaze u naše živote ali ono što mi delimo niko ne može da poremeti. Znaš one prijatelje, prave. One sa kojima se ponekad posvađaš, a onda nastavite kao da ništa nije bilo, jer ne možete da ne budete drugarice, jer takav svet ne postoji. Kao iznošene patike, kao udoban duks, uvek su ti pri ruci, baš onda kada ti je potrebno da budeš ono što jesi, bez ulepšavanja. Za njih suze ronim – i za tužno i za srećno!

A moj đak prvak? Pitate se kako je prošlo?  Vreme će pokazati!

Standard
Dojenje

Flašica nije (lakše) rešenje

Ima onih kojima činjenica da je majčino mleko ubedljivo najbolja hrana za njihovu bebu jednostavno nije dovoljna. Često su mame, i buduće mame, u zabludi da je flašica jednostavnije rešenje.

breastfeeding joke

Da se razumemo – ja dojim pre svega zbog povezanosti sa bebom i zdravlja, ali kada je teško i hoćete da odustanete od dojenja, potrebni su Vam dodatni razlozi kako bi pregurali krizu. Evo 10 razloga zbog kojih treba da dojite (neki od njih su prilično banalni, ali šta god je potrebno…):

  1. Brže se skidaju kilogrami. Dojenje troši čak i do 800 kalorija dnevno! A ne morate ni da se oznojite. Pa ni iz fotelje da ustanete. Fantastično, zar ne!
  2. Nema griže savesti zbog svakog pojedenog zalogaja. Ili popijenog milk shake-a. Mama koja doji mora da bude sita da bi pravila dobro mleko, zato… ne jedem ja zbog sebe već zbog bebe. Zato što sam dobra mama 😉
  3. Nemoguće je zaboraviti grudi kod kuće. Ovo ne znači mnogo novim mamama, ali one koje imaju decu znaju kako izlazak iz kuće ume da bude haotičan. Često će se desiti da zaboravite nešto: pelene, flašicu, ćebence, vruću vodu… ali grudi teško 🙂
  4. Nema pranja flašica. To je to. Uvek je sve sterilno.
  5. Bilo kad. Majčino mleko je uvek spremno. Nema pripreme. Ne može da bude previše hladno, ni previše toplo. Savršene recepture!
  6. Bilo gde. Dojite gde god da ste. Ako volite da budete na svežem vazduhu ceo dan – nema problema. Ako ste na putu, dojenje je spas. Ne mogu ni da zamislim ništa drugo tipa: da li je flašica čista, da li je voda čista, kako je ugrejati, da li je mleko predugo stajalo?
  7. Grudi mame koja doji su veće. Kada mleko nadolazi grudi su veće. Nažalost, ovo stanje nije trajno, ali ako vas zanima kako bi izgledali sa većim grudima – dojite. Ako ste u tom fazonu, napravite par selfija u toj dekoltiranoj majci, sa bebom ili bez. Čisto da se nađe 🙂
  8. Duže ćete biti bez menstruacije. Mame koje doje kasnije dobiju menstruaciju, od onih koje ne doje.
  9. Noći su lakše. Nema odlaska u kuhinju da pravite formulu. Nema pranja flašica.
  10. Lakše je da smirite bebu. Nekada prosto ne znate zašto beba plače, ili ste suviše umorni i iscrpljeni da bi ste se bavili time. Ne treba da ovo koristite često, ali gotovo je sigurno da će se beba smiriti ako je podojite. Jer joj je dojenje i hrana i nega i ljubav!
Standard
Nega bebe

Menjanje pelena

Promenićete oko 5000 pelena dok dete ne nauči da koristi nošu, ali ona prva koju promenite biće jedna od najzabavnijih  😉

Srećno!

Standard
Razmišljanja

Smoothie challenge ili žvakanje je OUT

Ne, nije još jedan tekst (mada su to uglavnom video postovi) o tome šta sve možeš da staviš u blender, da bude smešno, odvratno, da popiješ, a ne povratiš odmah pred kamerom.

vegetable-755724_1280.jpg

Kao što verovatno znate, veliki hit već neko vreme je da se hrana više ne žvaće, nego pije. Ne samo da smo prevazišli žvakanje, već i dokazali kako ova drevna veština nije dovoljno efikasna u izvlačenju hranljivih sastojaka namirnica, te sada svi moramo da blendiramo, i ne samo to već ekstrahujemo namirnice koje unosimo. Jer ćemo samo tako dostići vrhunac zdravlja, piti iz fontane mladosti, živeti večno! Vitki i lepi, naravno.

Kanim se ja već mesecima da u blender stavim nešto što nije slatka pavlaka, ali bezuspešno. Probirljiva sam, pogotovo kada je povrće u pitanju. I tako prolaze dani, meseci, a ja totalno OUT, ne pijem smutije. Kada jednom u prodavnici vidim spas za svoj problem. Napravili ljudi  instant smuti. U čaši već sve iseckano, po precizno odabranoj recepturi, spremno da se izblenda. Ima za detoks, energiju, za decu – ma sve mi treba, kao da su za mene pravili!

Uzem odmah par komada da isprobam, da vidim koji mi odgovara. Tri dana su stajali u frižideru, pa završili u kanti jer im je istekao rok. Mislim, koliko lenj treba da budeš, da te mrzelo da izblendaš! Samo to! Ništa da nađeš kombinaciju, kupiš, oljuštiš, iseckaš, sve su to već uradili za tebe!

Ok. Recimo da moje vreme još nije došlo. Ne odustajem. Jednog dana napraviću prvi, a posle i mnogo drugih napitaka koji zdravlje znače. Ali ovaj “početnički poraz” ne uliva mnogo nade, više uliva smeh 🙂

Standard
Vaspitanje

Moje dete / tuđe dete

Mame žele najbolje za svoje dete. A žele najbolje i za decu svojih prijatelja. Ali svakako da moje i tuđe dete kod mene nemaju isti tretman. Zašto drugoj deci dozvoljavamo više neko svojoj?

girl-1424910_1920

Kada čujem da neko dete grize drugu decu, odmahnem glavom jer svi znamo da je to faza. Kada moje dete dođe izgriženo iz vrtića, pokušavam da mu objasnim da to drugo dete nije mislilo da ga povredi, nije znalo drugačije da se izrazi, pitam ga da li ga je nešto iznerviralo i slično. U prevodu – opravdavam tuđe dete. A ako bi moje dete ugrizlo tuđe, odmah bi usledilo sklanjanje iz situacije, pokušaj razgovora, kazna… Naravno, da se izvini tom detetu.

Odgovornost koju imamo prema svojoj deci sigurno je razlog drugačijih standarda. Mi smo odgovorni ako nam dete nije postalo dobar čovek, samouvereno, uvek spremno da pomogne, uspešno, pravično, moralno. Za tuđe dete smo odgovorni da preživi dan koji provodi sa nama. Postavljanjem ovako visokih standarda za svoje dete i to od prvih dana njegovog života, a tako niskih standarda (možda realnijih?) kada je tuđe dete u pitanju, ne mogu, a da se ne zapitam: Da li je ego umešao prste?

Svakako da decu treba disciplinovati, ali samo želim da kažem da ponekad treba da “spustimo loptu”, dopustimo deci da budu deca. A kada ima potrebe da ih kažnjavamo, pomislite šta bi ste uradili da je u pitanju tuđe dete, da Vas drugarica pita za savet kako da se ponaša u takvoj situaciji. Šta bi ste joj rekli? Onda nađite neku zlatnu sredinu za Vas i Vaše dete.

Standard